Antigona

Bilješke o piscu:

Sofokle je rođen 495.g. pr. Hr. a umro je 406.g. pr. Hr.

U svom dugom životu imao je priliku vidjeti uspon i pad atenske

demokratije. Čitavog života bio je istaknuta ličnost i u ratu i u miru.

Bio je vojskovođa i diplomata, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac

cijele Atine. Napisao je 123 drame, te je njima i drugim svojim djelima

unaprijedio grčko pozorište i dramu uopšte. Najpoznatije Sofokleove drame

su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra…

Mjesto radnje:

Atina

Vrijeme radnje:

Oko petog vijeka prije Hrista

Ideja:

Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i ljudsko

dostojanstvo.

Kratki sadržaj:

Edip, kralj Tebe, je imao dvije kćeri i dva sina; Antigonu i Ismenu,

i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku,

Edip se oslepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim.

Nedugo nakon toga Eteokle i Polinik su se posvađali oko vlasti.

Eteokle se udružio s Kreontom – svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe.

Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali je on bacio prokletstvo na

obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili,

ali su Eteokle i Polinik poginuli. Kreont je počasno pokopao Eteokla,

a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što je izdao

svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i odlučila

sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je nagovoriti Ismenu

da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila

pomoći. Oko tijela su stajali stražari, ali su Bogovi odlučili pomoći

Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu ništa vidjeli i Antigona je

pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je

uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da

nije počinila zločin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima

pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti već čezne za njom.

Kreont se na te riječi još više naljutio te je odlučio osuditi Antigonu i njenu

sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala

Kreonta da je priznala nepočinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i

Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeći joj pomoći, poziva i na

Antigoninog vjerenika Hamona – Kreontovog sina. Hamon upozorava

Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to.

Kaže Hamonu da mu Antigona neće biti žena, a ovaj mu odvraća da neće

ni umreti sama. Kreont odlučuje da Antigona neće umreti, ali neće ni

živjeti u svetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu.

Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da

mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer će inače prekršiti Božje

zakone, te će to izazvati još smrti u njegovoj porodici. Kreont se ipak odluči

pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi svečan pogreb Poliniku,

ali kada dođe osloboditi Antigonu nađe ju obješenu, a Hemona kako ju

oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuša ga ubiti, ali ne uspe, te počini

samoubistvo. Njegova majka Euridika počini samoubistvo od žalosti za

njim, a Kreont ostavljen sam počne se kajati i moliti Bogove da mu podare

smrt.

Likovi:

Antigona i Ismena – Edipove kćeri

Kreont – njihov ujak

Euridika – Kreontova žena

Heman – Kreontov sin

Tiresija – Prorok

Stražari, glasnici, zbor

Analiza likova:

Antigona je odlučna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni

pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog

toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadač na

njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se.

Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti

s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlučan, te drži svoju reč.

Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj nje u grobnici

svoje porodice. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje drugih ljudi,

već čini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se

priznati da on drži svoju reč i čini ono što je rekao, a to bi se u drugim

prilikama i uslovima moglo nazvati i vrlinom. U duši je ipak samo čovjek,

i to dokazuje na kraju drame pjevajući tužbalicu u kojoj sebe okrivljuje za

smrt svoje žene i svoga sina.

Sukobi:

U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i

zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija

je neminovna. Kako se Kreont ogrešio i o Božje zakone postoji i sukob

između Bogova i Kreonta, a budući da su Bogovi svemoćni, tu gubitnik

mora biti Kreont.